Svaki grad ima svoj miris. Rim, na primer, miriše na cigarete i kolonjsku vodu. A Amalfi? Na so, limun i na nešto što ni ne možete da imenujete.

Inspirisan tišinom Atranija, uskim prolazima, trošnim fasadama i vazduhom, mirisom mora. Ove sofe su prva stvar koju zamišljam za imaginarni enterijer kućice na brdu.

U starim vilama duž obale Amalfija, tkanine nisu samo dekoracija – one su taktilno sećanje na raskoš prošlosti. Pliš nosi tu mekoću juga i reflektuje svetlost na poseban način. Upravo tako zamišljam enterijer svoje kuće na brdu: otmen, elegantan, a istovremeno prijatan i udoban.

Baza od ogledala reflektuje prostor, čineći sofu uvek promenljivom, nikada istom. Boja je zrela, sofisticirana – „oxblood“ crvena. Jaki kontrast između mekog sedalnog dela i hladnog ogledala stvara jedinstven psihološki osećaj. Nosi pročišćenu geometriju i bogatu teksturu. Deluje skulpturalno, smireno i monumentalno. Nije samo komad nameštaja – ona je deo atmosfere, priče, identiteta. To je ono što pravi vezu između komada nameštaja i umetnosti.

Saradnja sa Atlasom omogućila je da ovaj koncept postane realnost.

Nemanja Topić za Atlas Sofas